Holistica

Dobrodošli na moj blog SADIKA AVDIĆ



12.10.2009.

ALLERGIES AND ECZEMAS

Allegy  is excessive reaction of organism defence system to regularly un- harming substance. Those things are called allergies. When the body is healthy, the abilitiy of immunology system to recognize and remove harming susbstance is automatic in fighting bacteria, poisons, impurities. But when immunology system is not strong, theses protective mechanisms alarm to totally harmless and non – dangerous substances such as pollen, dust, food, animal hair, and then antibodies start to develop and unpleasant symptoms appear.

Symptoms can be general or local to the organ or organic system through which allergen came into the body (skin, epithelia, digestive and respiratory organs). Most common symtoms of allergic reactions are skin  rashes ( contact dermatitis, hives) and respiratory) system simptoms ( pollen rhinitis, allergic rhinitis and asthma). There are two kinds of allergies:
-    momentary hypersensitivity
-    deferred  hypersensitivity

Dermatitis or skin rash (eczema)

It  belongs to deferred hypersensitivity. It occurs after contact with different materials such as detergents, metals, some kind of clothing, make up or any other substance that  comes in contact with skin. Such reaction is slower and can appear affter two or more days. The most important thing is to discover and remove the cause. For ease of  difficulties mild local crčmes based on herbs or natural crčmes are used. There's no need to say we are against cortizon crčmes and agents against rashes which are usually conventional medicines.  Eczema shows weakness to be transferred in family during early childhood. Red bubbling moisture rash appears on cheeks or inner sides of the arms, legs or junctures. That rash can simply disappear as the baby grows older or it can last lingering at the areas where elbows are bending, under the knees or on the front side of the legs.  With years, the rash becomes drier, but other  complication may appear, for example, children with eczema are often developed allergic rhinitis or sthma. In homeopathy, the main principle of curing eczema is helping patient to overcome the disease with as less sufering as possible. It is necessary  to warn the patient  regarding taking steroids. Because there is no much we can do for patients who take system steroid orally. Apply of steroids for external use, on the other side, does not harm of affecting homeopathic medicine directly. In case of eczema we have to be especially  considerate not to determine the cure based only on skin symptoms but instead we have to search for real similimum to avoid drastic aggravation on the skin, which would bevery unpleasant for the patient.

Main medicines for curing eczema are: arsenicum, grafitis, mezereum, petroleum, psorinum, sulphur, apis, pullsatila, sepia i rhus tox.

Diet is very important although some kind of food could cause major aggravation of eczema. That mostly happens when corn,  dairy products, eggs and  soya are consumed. Additives, refined sugar, and strong spices should be avoiding dairy products and cereals for six weeks. Eventual irritators could  also be determined through allergy tests. Moist crčmes based on calendula could  be effective for skin; they calm the skin and prevent the infection. Do not take the crčmes based on parafffin because paraffin prevents skin to breathe and creates  damaged skin.  But, in case damaged skin is the main issue, paraffin is good. Persons who eat food rich with omega – 3  lipids, such as tuna, salamon and walnuts are less affected by allergies.
Note. if your previous therapy is on system steroids, stopping them instaty should not be a good idea, it's better to decrease the dosage  by 20 percent weekly. While steroid crčmes dosage is being decreased milder crčmes should be used, for example synthetic steroids with 2 percent, then 1 percent, and ten 0.5 percent of hydro – cortizon. Taking antihistaminics with the aim of lowering itch intensity, especialy at night is aceptable alternative if patient has very strong symptoms.

Written by: Sadika Avdić ,  homeopath
BiH CITY  REVIEW




KALENDAR

<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


LOGO BLOGA

Holistica


MOJI PRIJATELJI

-


PITAJTE, SUGERIŠITE, ZAKAŽITE HOMEOPATSKI TRETMAN




HOMEOPTIJA OPĆENITO

1.ŠTA JE TO HOMEOPATIJA, KO JE I KAKO OTKRIO PRINCIP - SLIČNO SE SLIČNIM LIJEČI?
Homeopatija je prirodni i znanstveni način liječenja kojim se nastoji potaknuti tijelo na samoizlječenje. Ako govorimo o zvaničnoj homeopatiji onda je neizbježno spominjanje njemačkog liječnika i hemičara Samuela Hahnemana. On je kao liječnik klasične medicine radio samo devet godina. Budući da je bio nezadovoljan općenito rezultatima liječenja klasičnom medicinom, odlučio je prestati raditi kao liječnik kazavši: „Previše sam savjestan da bih produživao bolest ili je činio još opasnijom nego što jest...“ On se, potom, dao na učenje, istraživanje, pisanje i prevođenje te je od toga živio i uzdržavao svoju obitelj. Poznata je njegova priča o ličnom eksperimentisanju na kininu, lijeku protiv malarije. Hahneman je preveo jedno jako značajno djelo edinburškog učitelja, liječnika i hemičara dr. Williama Cullena „Rasprava o ljekovitim travama“ (A treatise on Materia Medica) u kojoj se nalazio tekst o peruanskoj kori, zapravo kori kininovca od koje se dobiva kinin, lijek za malariju. Hahneman nije bio zadovoljan Cullenovim objašnjenjem da je kinin djelotvoran protiv malarije zbog svoje gorčine. Odlučio je sam ispitati stvar pa je uzeo 7 gr. kinina što je kod nj izazvalo simptome slične simptomima malarije, upravo one bolesti koju kinin liječi. To se Hahnemanu, naravno, učinilo veoma zanimljivim pogotovo kada je ponovio postupak nakon dva sata kada su simptomi nestali. Svaki puta kada bio uzeo kinin simptomi bi se vratili! Na osnovu ovog iskustva Hahneman je pretpostavio da tvar koja kod zdrave osobe može izazvati određene simptome, može slične takve izliječiti kod bolesne. Bilo je to veliko otkriće, ali ne i prvo!
Jer, ako bi tragali za korjenima homeopatije, zasigurno bi morali doći do oca savremene medicine Hipokrata. Naime, on je vjerovao da se slično liječi sličnim odnosno, da se bolest izazvana određenom materijom može uspješno liječiti nekom sličnom materijom. No, Hahneman je začetnik znanstvene homeopatije koja je u svom razvoju doživjela zavidne rezultate.
Proučavanjem tih simptoma liječnik homeopatije može odrediti koji će postupak tijelu ponuditi najveću pomoć. Umjesto da nastoji suzbiti simptome, što bi vjerovatno učinio konvencionalni liječnik, liječnik homeopatije će upotrijebiti pripravke koji će ih dodatno pojačati. Evo jednog jednostavnog primjera: ukoliko dobijete simptome prehlade, suzenje i curenje iz nosa nećete zaustavljati antihistaminicima već ćete uzeti homeopatski lijek Allium cepa, pripravak pripremljen od crvenog luka kojim ćete dodatno potaći suzenje očiju i curenje nosa. Jeste da će biti neugodno jer će vaš organizam izlučiti toliko sluzi da sami nećete vjerovati gdje je to sve bilo, ali poslije, osjećat ćete se pročišćeno i jače da će naredna prehlada morati zadugo čekati svoj red.
Kako se homeopatski lijekovi uzimaju u vrlo razrijeđenim dozama, mali su izgledi da vam njihovo uzimanje može naškoditi. Kada su u pitanju manje tegobe, onda ih i sami možete liječiti homeopatskim lijekovima „Prve pomoći“ koje bi svaka kuća trebala imati: allium cepa za prehladu i hunjavicu, belladonu za razna upalna stanja poput upaljenog grla, sinusa ili gripe, arsenicum za otežanu probavu i proljev uzrokovan trovanjem hranom, apis kod upalnih tegoba kao što su neke vrste osipa, ugriza kukaca te konjunktivitusa, kada je praćen oticanjem i probadajućom boli, lachesis se preporučuje za simptome poput upale grla, pulsirajuće glavobolje, menstrualne tegobe i navale vrućine, mercurius kod prehlada, gripe, upale sinusa, bolova uha i upale desni...
Ono što se ne preporučuje kod težih i komplikovanijih bolesti jeste da laici, odnosno needucirane osobe u homeopatiji posežu, na svoju ruku, za homeopatskim lijekovima. To je stoga što samo educirani homeopata umije pronaći pravi lijek za određenu osobu jer se sve osobe s istim oboljenjem ne liječe istim lijekom. Postoji utvrđeni način kako se određuje konstitutivni lijek što homeopatiji daje posebnost u odnosu na druge vrste prirodnog liječenja.

2.KOJE BOLESTI SE MOGU LIJEČIT NA OVAJ NAČIN?
Ako bi kazali da homeopatija liječi sve ono što je izlječivo ne bi bili jasni u ovoj izjavi. Ali, ako znamo za pravilo da ne postoji neizlječiva bolest, već postoji neizlječivi bolesnik možda bi nam ovo pojasnilo gornju izjavu. Nije uvijek dijagnoza najvažnija, već ukupno stanje u kome se nalazi osoba. Zato mi volimo reći da homeopatija istražuje i liječi dublje uzroke bolesti. Ona ne posmatra bolest samo kao djelovanje spoljašnjeg faktora nego kao način na koji odgovara životna sila na spoljašnje faktore. Ukoliko je životna sila (vitalna sila ili duhovna energija) osobe jako narušena onda izlječenje nije moguće jer je izlječenje zapravo sposobnost životne sile a ne lijeka. Lijek je samo poticaj, dodir koji budi vitalnu energiju unutar nas tako da ona preuzima svoju ulogu u održavanju, balansiranju i regeneriranju organizma. Tako, homeopatija može liječiti psihosomatske bolesti, akutne i hronične bolesti. Fizičke povrede poput, opekotina, nagnječenja, uboja homeopatija jako uspješno liječi. Ali, isto tako vrlo dobro pomaže kod porođaja i operacija. Također, kada su u pitanju alergije, ženske bolesti, bolesti pluća, bolesti mokraćnih organa, organa za varenje, bolesti srca i krvnih sudova do psihičkih bolesti (šokova, strahova, stresova, depresije, tuge, mentalne isrpljenosti...) homeopatija pokazuje zavidne rezultate.

3.NA KOJIM ZDRAVSTVENIM POLJIMA JE HOMEOPATIJA POSTIGLA NAJBOLJE REZULTATE, ODNOSNO TRETIRANJE KOJE BOLESTI JE DALO NAJBOLJI REZULTAT?
Koliko znam, homeopatija je izazvala revoluciju posebno na polju emocionalnog liječenja. Sve je više dokaza i knjiga napisanih na teme emocionalnog i duhovnog liječenja. Mnogi naši fizički i psihički simptomi potiču iz naših strategija kompenzacije koje razvijamo kada se uhvatimo u koštac sa teškim osjećanjima kao što su zabrinutost, napetost, šok, razočarenje ili gubitak. Naizgled mi mislimo da nam ove kompenzacije, na neki način, pomažu da se lakše nosimo s osjećanjima koja nas preplavljuju, ali u suštini one vremenom blokiraju naš emocionalni rast i psihičko zdravlje. S duhovne tačke gledišta, grijeh ima isti efekat. Zato što je grijeh kao i bolest posljedica kršenja Zakona – ne dozvoljava vam da se emocionalno i duhovno razvijate.Možda uopće ne razmišljamo o tim posljedicama na ovakav način, ne vjerujemo da možemo pronaći novu energiju, novu lahkoću i smislenost postojanja koju nismo imali prije tretmana. Homeopatija, u tom smislu čini čuda. Svaki put se desi čudo kada vas neko ili nešto vrati vama samima, vašoj iskonskoj prirodi. Koliko sam puta čula svoje pacijente da nakon homeopatskog tretmana kažu: „E, sad sa pronašao/la sebe, sad sam ja onaj ili ona koji/a sam nekada bio/la.“

4.KOLIKO LJUDI DANAS KORISTE PREDNOSTI HOMEOPATIJE I KORISTE JE U LIJEČENJU?
Homeopatija već više od dvijestotine godina pronalazi svoj siguran put do ljudi. Danas se homeopatija koristi u svim evropskim zemljama i u većini zemalja svijeta. Prema izvještaju Evropskog vijeća, ona je jedna od četiri najbolje utemeljenih CAM (komplementarna i alternativna medicina) terapija u Evropi. Po broju korisnika homeopatija je druga vrsta prirodne medicine na svijetu odmah iza kineske. Kod nas u BiH o homeopatiji se ne zna onoliko koliko ona zaslužuje da se o njoj zna, ali zahvaljujući svjetskim homeopatskim školama koje su u Sarajevu i Tuzli odškolovali tri ili četiri generacije homeopata, te medijima koji su otvoreni za širenje znanja i svijesti o prirodnim načinima liječenja – homeopatija i kod nas postaje sve popularnija kao način liječenja.
Treba znati da homeopatija slovi kao kraljevska medicina. Nekada je to bio skup način liječenja i uglavnom se prakticirala u kraljevskim dvorovima. Nekada je samo elita imala informacije i saznanja o blagotvornosti homeopatije, danas je ona pristupačna za sve ljude na svijetu.

5.DA LI JE HOMEPOATIJU PRIZNALA I KLASIČNA MEDICINA?
Klasična medicina je priznala homeopatiju kao komplementarni vid liječenja. Sve je više i medicinara koji se specijaliziraju u homeopatskoj znanosti tako da spoj homeopatije i klasične medicine u pojedinim zemljama je odavno već praksa. Primjerice, u Njemačkoj od 50% licenciranih liječnika i terapeuta propisuje homeopatske pripravke. U susjednoj nam državi Hrvatskoj od ove godine postoji mogućnost za liječnike klasične medicine da postdiplomski studij nastave kroz homeopatsko školovanje. Citirala bih Dr. Charlesa Menningera, osnivača poznate Menninger klinike koji je kazao: „Homeopatija može potpuno zadovoljiti terapeutske potrebe našeg doba, bolje nego ijedan drugi sistem ili način liječenja.“

6.NA KOJI NAČIN HOMEOPATA DOLAZI DO LIJEKA KOJI JE POTREBAN JEDNOJ INDIVIDUI ZA NEKU BOLEST?
Homeopatija je holistički način liječenja, što znači da se čovjek promatra cjelovito kao biće koje ima dušu, tijelo i um. Ništa nije odvojeno, sve je začuđujuće povezano i ne postoji stvarna odvojenost unutar nas i među nama. Holistička ili cjelovita medicina uzima u obzir osobu kao cjelinu – sve njene dijelove i aspekte. To uključuje fizičko, emocionalno i psihičko stanje osobe, a kod liječenja dugotrajnih tegoba i mnoge druge stvari, kao karakter, temperament osobe, njene genetske sklonosti, način života, vanjske utjecaje, moguće uzroke bolesti (psihičke ili fizičke traume, lijekove, toksine) i drugo.
Dakle, do svih ovih podataka liječnik homeopatije dolazi putem razgovora ili intervjua s pacijentom koji može potrajati jedan do dva ili više sati. Svaka osoba je posebna i specifična i to je ono što stalno trebamo imati na umu. Drugim riječima, više osoba s istom bolešću mogu imati slične simptome, ali će svaka ipak imati i svoje specifične simptome i uzroke i stoga će imati i različite lijekove. Nakon razgovora s pacijentom slijedi analiza i repertorizacija, odnosno određivanje lijeka, tako da kada su u pitanju hronične bolesti obično se određuje konstitucijski lijek i vjerovatno taj lijek nećete dobiti odmah iza razgovora s vašim homeopatom već nakon precizne homeopatske obrade koja slijedi dan-dva kasnije.

O H. LIJEKOVIMA
Stoljećima nakon otkrivanja Zakona sličnosti, liječnici homeopate su širili znanje i usavršavali načine liječenja, ali osnovni principi koje je razvio Hahneman nisu se promjenili. Za konvencionalne liječnike nije toliko teško prihvatiti filozofiju homeopatije koliko pravilo djelovanja lijeka, a ono glasi: manje doze, jači lijek!
Naučili smo da što više nekog lijeka uzimamo, to je njegovo dejstvo jače. Recimo da uzmete jedan Tylenol sa kodeinom, osjetit ćete da bol jenjava. Uzmete li tri, past ćete unesvjest.
Kod homeopatije važi obrnuto pravilo. Što manje nečeg uzimate, to će jače djelovati. A kada homeopata govori o malim dozama, onda misli na zaista male.
Sa pronalaskom vrlo osjetljivih metoda testiranja lijeka, uključujući i magnetnu rezonancu, pokazalo se da homeopatske kapi posjeduju izrazite odlike koje potiču od aktivnog sastojka u njoj. Jedna teorija kaže da molekuli vode imaju neku vrstu memorje; kada su izloženi nekoj materiji, ona ostavlja tragove na molekulama vode – nalik otiscima stopala u vlažnom pjesku.
Otkriće moderne kvantne teorije sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća dovelo je do najveće promjene u našem promišljanju prirode pojavnog svijeta još od vremena Isaaca Newtona. Ono što je prvobitno važilo za teoriju jasnog i tačno utvrđenog procesa odjednom je, na subatomskom nivou, postalo zamagljeno i nepredvidljivo. Stoga nije čudno što mnogi osporavaju homeopatiju i drže da su liječnici homeopatije zapravo prodavači magle. Neznanje i nerazumjevanje čovjeka vode u skepticizam i nepovjerenje, ali to nije najgora stvar. Gore od toga je ignorisanje i nehtijenje da se išta novo sazna. Nije pretjerano reći da je kvantna teorija jedno od najistaknutijih intelektualnih dostignuća 20. stoljeća, niti reći da otkriće kvantne teorije predstavlja istinsku revoluciju u našem poimanju fizikalnih procesa. U znanstvenoj prirodnoj medicini homeopatija je upravo to: revolucija, izazov, činjenica! Ona funkcionira, pomaže, liječi, osvješćuje. A to je za pacijenta najvažnije.






HOLISTICKI SVJETONAZOR

Vrijeme i svijest u mikro i makrokozmosu

Ovaj esej, nastao u ljeto 2001. godine govori o holističkom svjetonazoru, vezama između fizike suptilnih čestica i (para)psihologije, mistične filozofije, o genetici i astrološkim utjecajima, no naglasak je na svijesti i vremenu.
Je li svijest zapravo kreativna inteligencija i djeluju li subatomski događaji istovremeno u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti?
Danas, početkom 21. stoljeća holizam kao sveobuhvatni pogled sve je zastupljeniji u suvremenoj znanosti i sve više dolazi do interakcije različitih područja znanosti, kao kvantne fizike, astrofizike, genetičke i evolucijske biologije, ekologije, psihologije i graničnih područja znanosti, kao što je parapsihologija. Tijekom 19. i 20. stoljeća, uz prevladavajući pozitivistički pristup, neprijeporan je bio i determinizam kao teorija uzročno-posljedične povezanosti svih pojava u prirodi. Kada je Werner Heisenberg (1927) svojim relacijama neodređenosti eksperimentalno dokazao indeterminizam na subatomskoj razini odnosno nemogućnost istovremenog određivanja položaja i brzine čestice, mogla se već naslutiti buduća promjena paradigme. Otpor vodećih fizičara (Einsteina, Plancka, Schroedingera i drugih) ipak je znatno usporio razvoj novog znanstvenog shvaćanja.

Preteče suvremenog holističkog svjetonazora

Nekoliko znanstvenih djela iz pedesetih godina mogli bi nazvati pretečama suvremenog holističkog svjetonazora. Zajedničko djelo Carla G. Junga i Wolfganga Paulija Tumačenje prirode i psihe označio je prvi suvremeni uspješni pokušaj konvergencije (analitičke) psihologije i fizike. Jung je u ovome djelu razvio svoju teoriju sinkroniciteta, po kojoj se vremenski podudaraju dva ili više uzročno nepovezanih događaja koji imaju isto ili slično značenje. Po Jungu, odlučujući dokaz o postojanju neuzročnih događaja predstavljali su eksperimenti Josepha B. Rhinea, utemeljitelja znanstvene parapsihologije i osnivača prvog parapsihološkog laboratorija pri sveučilištu Duke, Sjeverna Karolina. Dvije godine kasnije (1953), Rhine je, možda i potaknut Jungovom napomenom da njegovi pokusi « ipak nisu izazvali dalekosežne zaključke ...» objavio je kapitalno djelo s područja znanstvene parapsihologije Novi svijet duha.
Smislena podudaranja u sinkronicitetnim pojavama, smatra Jung, počivaju na arhetipskoj osnovi, a arhetipovi u izvjesnoj mjeri zahvaćaju i moderni pojam atraktora – obrazaca koji određuju odnose u nekom polju tako da sve njegove silnice privlače sebi. U izvjesnom smislu, indirektno ih spominje Jung citirajući Plotina, Alberta Magnusa i Avicennu, te Goethea. Ideju atraktora nalazimo i kod Giordana Bruna u djelu De magia (1589). «Ravnom crtom slično teži sličnom i onom s čim je koherentno. Dvostruka je atrakcija: jedna konsenzusom, kada dijelovi konvergiraju cjelini... Druga je bez konsenzusa, kada je suprotnost privučena nadvladavajućom suprotnošću i ne može joj izbjeći.» Suvremena znanost dijeli atraktore na statičke, periodične i neobične (čudne, Ueda atraktore, prema japanskom matematičaru Yoshisuke Uedi). Ovi potonji, koji se još nazivaju i kaotični, čini se da djeluju u pojavama sinkroniciteta. Oni, naime uređuju procese u naizgled potpuno kaotičnim događanjima.

U zaključku djela Sinkronicitet Jung je, na sugestiju W. Paulija postavio četvorstvo u kojem se uzročnost prema sinkronicitetu odnosi kao prostorno-vremenski kontinuum prema energiji. No, već u ranijem djelu Seelenprobleme der Gegenwart (1931) on je primijenio fizikalni zakon očuvanja energije i ustvrdio kako «svaki put kada jedan dio svijesti biva podcijenjen i shodno tomu eliminiran, u podsvijesti se javlja kompenzacija. Nijedna duhovna vrijednost ne može nestati, a da ne bude supstituirana nekim ekvivalentom.» On je također smatrao da se sve aktivnosti koje se obično odvijaju u svijesti, mogu odvijati i u nesvjesnom. Ima mnogo primjera, veli Jung, u kojima je intelektualni problem neriješen u budnom stanju bio riješen u snu. Čini se da je najpoznatiji onaj kemičara von Kekulea koji je u snu otkrio model molekularne strukture trimetilbenzola, što je imalo znatnog utjecaja na razvitak organske kemije.Jung je također tvorac pojma «kolektivnog nesvjesnog» kojeg on smatra nasljeđem predodžbi zajedničkih svim ljudima, a koje se sastoji od mitoloških motiva i slika. Zato su motivi naroda, smatra on , autentični predstavnici kolektivnog nesvjesnog. U ranije navedenom djelu Josepha B. Rhinea Novi svijet duha, a koje obrađuje problematiku izvanosjetilne percepcije, autor veli da «kako god nesvjesno započinje izvanosjetilno djelovanje ono ipak mora prijeći granicu svijesti i to putem nekog sredstva, mehanizma ili funkcije svijesti.» U četiri glavne grupe spontanog izvanosjetilnog iskustva (intuicijska iskustva, vizije, simbolički i realistički san) osnovne izvanosjetilne funkcije odvijaju se potpuno u mraku nesvjesnosti. Glede odnosa fizike i parapsihologije Rhine zaključuje: «Na nekoj razini podjela na razne oblike u kojima se očitava, zbivanje može biti još neodredivo, niti izričito fizikalno, niti psihičko, već neodređeno psihofizikalno ili biofizikalno ili tek sama neizdiferencirana, neuobličena energija. Rhine je smatrao kako pojave kojima se bave i fizika i parapsihologija predstavljaju jedan cjelovit sustav i predvidio da će «najvjerojatnije parapsiholog doći do fizičarevog trnokopa, napredujući u prokopavanju tunela koji se spajaju.» Ova se prognoza ostvarila istom 25 godina kasnije u djelu Mask of Time Joan Forman, o kojem će biti riječi kasnije.
Werner je Heisenberg u djelu Fizika i filozofija (1959) izrazio sumnju u mogućnost objašnjenja psihičkih pojava fizikom i kemijom ljudskog mozga dodavši kako (tj. kod psihičkih fenomena, op.a.) «ljudski duh u znanstveni proces psihologije ulazi kao predmet i kao subjekt.» Iako nije dalje elaborirao ovu tezu, može se ipak zaključiti kako je svijest vidio analogno kvantnim procesima i međuprožimanju subjekta i objekta kod mjerenja subatomskih čestica. Govoreći o poretku u prirodi, Heisenberg ističe da se «svijet nije razdijelio u različite skupine objekata, nego u različite skupine veza», usporedivši svijet sa složenim tkivom zbivanja, u kojem se vrlo različite vrste izmjenjuju, preklapaju i spajaju te na taj način određuju strukturu čitavog tkiva. Ove će misli postati leit-motiv kasnijeg djela Fritjofa Capre Tao fizike.
Heisenberg također ističe fenomen vremenskog obrata, kada se u jednoj točki iznenada stvore elementarne čestice čije su energije (kroz bilo koji proces sudara između elementarnih čestica) tek kasnije na raspolaganju. Radi se o tome, da u matematičkom prikazu, kratko rečeno, čestica nakon sudara zapravo odskače natrag u vlastitu prošlost. Heisenberg veli ipak da je ovaj fenomen izveden samo iz teorijskih razmišljanja, premda pretpostavlja da bi ovakav pomak u vremenu mogao pripadati najmanjim prostorno-vremenskim područjima. Američki fizičar Fritjof Capra u spomenutom djelu Tao fizike (1975) pak nedvosmisleno navodi da se sve čestice mogu gibati naprijed i natrag u vremenu i shodno tomu «nema nikakva smisla dijagramima nametati jednosmjeran tijek vremena.»










BROJAČ POSJETA

17796


Copyright © 2010 By BintUlBosna